Tijekom ovog  tjedna naglasili smo pozitivni utjecaj tjelesne aktivnosti na očuvanje zdravlja našeg mozga, fiziološku i psihološku otpornost na stres, emocionalnu i socijalnu dobrobit. Započeli smo ovogodišnje obilježavanje Europskog tjedna mentalnog zdravlja s poznatom poslovicom „U zdravom tijelu zdrav duh“, a završit ćemo osvještavanjem dobrobiti koju tjelesna aktivnost može imati za našu duhovnu dobrobit odnosno jačanje našeg duha.

Prvo želimo objasniti što je to duhovnost odnosno duhovna dobrobit. Duhovna dobrobit nije sinonim duhovnosti, ali je usko povezana s duhovnošću, slično kao što je povezana i s mentalnim i s tjelesnim zdravljem.

Duhovnost je opće poznata riječ koja kod svakog od nas izaziva različita i brojna značenja, ideje i emocije. Gotovo svi mi imamo svoje osobno shvaćanje što duhovnost podrazumijeva i koje aspekte života sadrži. Za mnoge ona je poveznica s religijom i religioznošću, međutim ona nije isto što i religioznost, iako se ta dva pojma često izjednačavaju. Koje osobno značenje ta riječ ima odraz je osobne povijesti i prirode našeg kontakt s duhovnošću. Prema nekim autorima duhovnost se smatra temeljnim pogledom na naše postojanje, životnom snagom/silom koja omogućuje da vidimo i uživamo u stvarima u životu i pomaže nam u situacijama životnih izazova.

Duhovna je dobrobit značajan aspekt opće dobrobiti i zaštitni čimbenik u očuvanju mentalnog zdravlja. Nerijetko se opisuje kao zdrava psihološka sklonost usmjeravanju naše pažnje na stvari koje leže izvan nas samih, na unutarnju i reflektivnu potragu za vlastitim smislom i smislom ljudskog života, oblikuje naša pojedinačna i socijalna ponašanja. Zanimljiva je definicija duhovne dobrobiti autora Hawksa iz 1994. nastala u području izučavanja važnosti duhovnosti u zdravstvenoj skrbi odnosno zdravlju:

„Duhovna dobrobit je visoka razina vjere, nade i predanosti u odnosu na dobro definiran svjetonazor i sustav vjerovanja koji pruža osjećaj smisla i općenito svrhu postojanja, a koji nudi i etički put do osobnog ispunjenja koji uključuje povezanost sa sobom, drugima i većom snagom ili stvarnošću.

Istraživanja socijalne dobrobiti nastala su u području istraživanja socijalnih pokazatelja kvalitete života. Temeljem intervjua i literature o tome što se podrazumijeva pod „duhovnim“ 80-tih godina prošlog stoljeća nastao je koncept duhovne dobrobiti koji sadrži dvije zasebne dimenzije: religioznu dobrobit i egzistencijalnu dobrobit koja se odnosi na opći osjećaj zadovoljstva i svrhe (smisla) života. Istraživanja uglavnom potvrđuju zaštitno djelovanje obje dimenzije duhovne dobrobiti kada je u pitanju mentalno zdravlje. Također, istraživanja primjerice potvrđuju važnost duhovne dobrobiti kod sportaša, u unaprjeđivanju sportske izvedbe, osobnog razvoja i opće dobrobiti sportaša.

No što je s preporukama kako povećati našu duhovnu dobrobit i na koji način u tome može pomoći tjelesna aktivnost?

U traženju odgovora na to pitanje zanimljivo je osvrnuti se na rezultate istraživanja kojima je dominantni interes bio izučavanje povezanosti različitih oblika aktivnosti u koje se ljudi uključuju u svoje slobodno vrijeme. Pozitivna povezanost je tako u više navrata pronađena između duhovne dobrobiti i aktivnosti na otvorenom koja zapravo najčešće podrazumijeva određeno kretanje. Pritom je ta povezanost posebno bila izražena kada se radilo o „usamljenim“ aktivnostima, primjerice u tihim urbanim rekreacijskim područjima. Niska aktivnost u slobodno vrijeme i niska motivacija za iste je bila povezana s niskom duhovnom dobrobiti. Za duhovnu dobrobit pokazala se važnim relaksirajuća komponenta (priroda) tih aktivnosti. Pritom je duhovna dobrobit povezana s aktivnostima koje izbjegavaju podražaj – zadovoljenje potrebe da se izbjegnu socijalni kontakti, traženje samoće u smirujućem okruženju ili, za druge, traženje odmora i opuštanja. Duhovnoj dobrobiti između ostalog doprinosi ravnoteža koju te aktivnosti pružaju, kontakt s prirodom ako se odvijaju u prirodi, ili osobnom ili ljudskom poviješću ako se odvijaju u okruženjima koja imaju tu vrijednost. Također, doprinose tiha i usamljena mjesta, koja omogućuju kontakt sa sobom i okolinom i svjesnu prisutnost u trenutku, sada i ovdje. Kada je tijelo zaposleno naš um se može odmoriti i slobodnoi kreativno razmišljati ili nam omogući da budemo u kontaktu sa sobom ili drugima, što je važan čimbenik u zaštiti mentalnog zdravlja. Tada nam dodatno mogu pomoći različite autoregulacijske vježbe koje možemo uparivati s tjelesnom aktivnošću (npr. vježbe disanja, progresivne mišične relaksacije, vježbe uzemljenja ili centriranja, sadržavanja i kontakta s emocijama, mindfulness vježbe).

Pokušajte nekim od sljedećih preporuka nadograditi svoje tjelesne aktivnosti kako biste djelovali na duhovnu dobrobit:

1. Ludwig van Beethoven je rekao kako je muzika posrednik između duhovnog i osjećajnog života. Upravo slušanje inspirativne muzike ili zvukova prirode dok se krećete može doprinijeti i duhovnoj i emocionalno dobrobiti.
2. Dok se krećete ili vježbate osvrnite se na ljude i stvari na kojima ste zahvalni u životu. Dok pokrećete svoje tijelo zamišljajte kako različitim dijelovima svoga tijela (ili cjelokupnim tijelom) šaljete zahvalnost ili pozitivnu energiju ili molitvu.
3. Obratite pažnju na svoj obrazac i ritam disanja. Vježbajte trbušno disanje. Tome možete nadodati jednostavnu formula koja doprinosi opuštanju – zamišljajte da udišete ono što si više želite, a izdišete ono čega se želite riješiti, prateći to s umirujućim mislima, npr. „Udišem mir, izdišem kaos (ili napetost)“. Tijekom aktivnosti (npr. vježbanja) možete nadodati i riječi koje opisuju kako se želite osjećati nakon („Snažna/snažan sam“, „Uzemljen/a sam“, „Povezan sam sa sobom“…).
4. Vježbajte primjerice svjesno usmjeravanje pažnje na okolinu, posebno ako ste u prirodi. Možete vježbati i mindfulness usmjeravajući pažnju i na to kako se osjeća vaše tijelo dok se krećete. Kada vam um počne lutati, samo primijetite i registrirajte te misli, bez procjenjivanja, i pažnju ponovno vratite na to kako se osjećate dok se krećete.
5. Možete uživati u samoći vježbanja, usmjereni na sebe i vježbanje, ili na neki vama važan odnos s nekom bliskom osobom. Pozovite tu osobu na zajedničko kretanje s kojim se možete osvrnuti na to zajedničko iskustvo međusobne zahvalnosti i podrške, u sadašnjem trenutkom.

Osim ove povezanosti između tjelesne aktivnosti i duhovne dobrobiti, istraživanja koja su izučavala povezanost duhovne dobrobiti sa zdravljem odnosno zdravstvenim ishodima, ukazala su na korisnost intervencija utemeljenih na religioznosti kao i suradničkog odnosno partnerskog odnosa religijskih institucija, zdravstvenih ustanova i organizacija javnog zdravstva, u unaprjeđivanju duhovne dobrobiti i promicanju tjelesne aktivnosti. Osim što su istraživanja pokazala da je religijsko sudjelovanje snažno povezano s brojnim zdravstvenim dobrobitima, ukazala su i na djelovanje religijskog sudjelovanja na promicanje tjelesne aktivnosti odnosno vježbanja kod različitih religijskih skupina. Ta su istraživanja potaknula i razvoj zdravstvenih programa unutar religijskih zajednica vezano uz različite zdravstvene čimbenike pa tako i tjelesnu aktivnost. Religijske zajednice, pokazuje se, važan su izvor resursa za promicanje zdravlja, a povezivanje tjelesne aktivnosti i duhovne dobrobiti u religijskim zajednicama važan resurs očuvanja i unaprjeđivanja mentalnog zdravlja (npr. hodočašća, duhovne obnove, rekreativne skupine unutar religijskih odnosno crkvenih zajednica).

Literatura:

1. Chirico, F. (2016). Spiritual well-being in the 21st century: It’s time to review the current WHO’s health definition. Journal of Health and Social Sciences, 1(1), 11-16.
2. Hanna, H. (2017). How to Use Physical Exercise as a Spiritual Practice. Preuzeto s https://medium.com/thrive-global/how-to-use-physical-exercise-as-a-spiritual-practice-a05f9de1f5a8 (pristupljeno 10.svibnja 2021.)
3. Heintzman, P. (2009). The spiritual benefits of leisure. Leisure/Loisir, 33(1), 419-445.
4. Heintzman, P. (2020). Empirical research on leisure and spiritual well-being: conceptualisation, measurement and findings. Leisure Studies, 39(1), 146-155.
5. Paloutzian, R. F., Bufford, R. K., Wildman, A. J. (2012). Spiritual well-being scale: Mental and physical health relationships. U M. Cobb, C Puchalski i B. Rumbold (ur.). Oxford textbook of spirituality in healthcare (str. 353-358). . New York: Oxford Unversity Press.
6. Roychowdhury, D. (2019). Spiritual well-being in sport and exercise psychology. SAGE Open, 9(1), 2158244019837460.
7. Tsuang, M. T., Simpson, J. C., Koenen, K. C., Kremen, W. S., Lyons, M. J. (2007). Spiritual well-being and health. The Journal of nervous and mental disease, 195(8), 673-680
8. VanderWeele, T. J. (2017). Physical Activity and Physical and Mental Well-Being in Church Settings. American journal of public health, 107(7), 1023-1024.