Tjelesna aktivnosti utječe na zdravlje mozga putem različitih i kompleksnih mehanizama te tako ima pozitivne učinke na naše kognitivno funkcioniranje. Kognitivne funkcije uključuju različita područja – pažnju, pamćenje, učenje, jezik, percepciju, donošenje odluka i rješavanje problema. Rezultati mnogobrojnih istraživanja nude zanimljive spoznaje u ovom području te smo odlučili detaljnije prikazati neke od njih – pročitajte.

Tri su najčešća područja istraživanja utjecaja tjelesne aktivnosti na zdravlje mozga:

1. Istraživanje utjecaja tjelesne aktivnosti na molekularne i stanične promjene mozga

Tjelesna aktivnost ima izravan učinak na otpuštanje tvari – neurotransmitera, hormona i čimbenika rasta. U Tablici 1. popis je različitih tvari na čije lučenje utječe tjelesna aktivnost te njihov utjecaja na funkcioniranje osobe – doista velik broj, pogledajte!

Promjene na molekularnoj razini pridonose stvaranja novih krvnih žila, stvaranju moždanih stanica te povećanju plastičnosti mozga (sposobnost prilagodbe mozga na nova iskustva ili uvjete sukladno potrebi). Veća plastičnost mozga pridonosi stvaranju novih moždanih puteva odnosno neke se veze između neurona osnažuju, a neke slabe i nestaju, što omogućava svladavanje niz važnih znanja i vještina.

Molekularne i stanične promjene imaju izravan pozitivan učinak na zdravlje mozga, ali i sveukupno funkcioniranje osobe djelujući na kognitivne funkcije, regulaciju emocija i ponašanje.

2. Istraživanja utjecaja tjelesne aktivnosti na strukturalne promjene mozga

Najveći dio tih istraživanja istražuje specifična područja našeg mozga – područje hipokampusa i prefrontalnog režnja. To su područja mozga koja imaju važnu ulogu u procesima učenja i pamćenja te izvršnim funkcijama (planiranje, vremenska organizacija ponašanja, postavljanje cilja, započinjanje

aktivnosti, nadgledanje aktivnosti, sposobnost odgađanja odgovora, procjena odgovora, kognitivna fleksibilnost). Nekoliko je istraživanja pokazalo kako dosljedna aerobna tjelesna aktivnost povećava volumen sive tvari u gotovo svim regijama mozga, s najvećim porastom upravo u tim dijelovima mozga.

3. Istraživanja utjecaja bihevioralnih čimbenika na kognitivno funkcioniranje

Opisani su utjecaji tjelesne aktivnosti na molekularne, stanične i strukturalne promjene koje pridonose boljem učenju, pamćenju i izvršnim funkcijama. No tjelesna aktivnost ujedno ima pozitivne efekte na san, raspoloženje te regulaciju stresa. Navedene pozitivne promjene doprinose i boljem kognitivnom funkcioniranju. Kad smo odmorni i dobro raspoloženi i naše kognitivno funkcioniranje je bolje odnosno lakše učimo i patimo.

Upravo kombinacija tih različitih mehanizama koje upravo tjelesna aktivnost, kretanje ili vježbanje potiče, povoljno utječe na zdravlje mozga i poboljšava kognitivne funkcije osobito procese učenja, pamćenja, pažnje i izvršne funkcije.

Dobrobiti tjelesne aktivnosti na kognitivne funkcije osobito su proučavani u dječjoj i starijoj dobnoj skupini:

Istraživanja dobrobiti tjelesne aktivnosti u dječjoj dobi pokazuju kako tjelesna aktivnost pridonosi poboljšanju pamćenja (posebno radnog pamćenja koje je ključno za aktivno zadržavanje i upravljanje informacijama kako bi se uspješno izvodili složeni zadatci), poboljšanju vizualno-spacijalnih sposobnosti (prepoznavanje vizualnih i prostornih odnosa među objektima) i poboljšanju izvršnih funkcija (uključuje planiranje i započinjanje aktivnosti, njihovo nadgledanje i procjena, sposobnost odgađanja odgovora te kognitivnu fleksibilnost). Poboljšanje u navedenim kognitivnim funkcijama pridonosi i boljem školskom uspjehu.

S druge strane istraživanja u starijoj dobnoj skupini pokazuju da tjelesna aktivnost poboljšava izvršne funkcije, pažnju, procesiranje informacija, radno i epizodičko pamćenje (pamćenje vlastitog iskustva) te usporava kognitivno opadanje i smanjuju rizik od nastanka demencija.

Možemo zaključiti kako, bez obzira na dob, tjelesna aktivnost predstavlja važan čimbenik u očuvanju zdravlja našeg mozga te ima važnu ulogu u unaprjeđenju i očuvanju kognitivnih funkcija.

Nadamo se da će prikaz ovih nekih važnih spoznaja olakšati vam razumijevanje važnosti tjelesne aktivnosti u našem očuvanju kako tjelesnog tako i mentalnog zdravlja.

Literatura

1. Stillman M.C., Cohen, J., Lehman, M. E. i Erickson, K.I. (2016) Mediators of Physical Activity on Neurocognitive Function: A Review at Multiple Levels of Analysis. Hum. Neurosci., 10, 626. Preuzeto s https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fnhum.2016.00626/full (pristupljeno 29. travnja 2021.)
2. Grošić, V. i Filipčić, I. (2019). Tjelesna aktivnost u poboljšanju psihičkog zdravlja. Medicus, 28(2), 197-203. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=330720 (pristupljeno 29. travnja 2021.)
3. Di Liegro, C. M., Schiera, G., Proia, P., & Di Liegro, I. (2019). Physical Activity and Brain Health. Genes, 10(9), 720. Preuzeto s https://doi.org/10.3390/genes10090720 (pristupljeno 30. travnja 2021.)
4. Ploughman M. (2008). Exercise is brain food: the effects of physical activity on cognitive function. Developmental neurorehabilitation, 11(3), 236–240. Preuzeto s https://doi.org/10.1080/17518420801997007 (pristupljeno 30. travnja 2021.)
5. Batouli, S. H. i Saba V. ( 2017). At least eighty percent of brain grey matter is modifiable by physical activity: A review study. Behavioural Brain Research, 332, 204–217.
6. Bidzan-Bluma, I., Lipowska, M. (2018). Physical Activity and Cognitive Functioning of Children: A Systematic Review. Int J Environ Res Public Health, 15(4), 800. Preuzeto s https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5923842/   (pristupljeno 29. travnja 2021.)
7. Busse, A. L., Gil, G., Santarém, J. M., i Jacob Filho, W. (2009). Physical activity and cognition in the elderly: A review. Dementia & neuropsychologia, 3(3), 204–208. Preuzeto s https://doi.org/10.1590/S1980-57642009DN30300005 (pristupljeno 29. travnja 2021.)