Kretanje i tjelesna aktivnost olakšavaju borbu s već postojećim i povećavaju otpornost na budući stres. Odvlačenjem pažnje od stresa sprječava se njegov negativan utjecaj na organizam koji nastaje ako izostaje period smirivanja i oporavka organizma. Također, tjelesnom aktivnošću razvijaju se pozitivne osobine kao što su odlučnost, smjelost, prisebnost, upornost, discipliniranost, odgovornost, skromnost, optimizam, solidarnost, pravednost i spremnost na timski rad, što su osobine koje su poželjne i korisne pri svladavanju svakodnevnih poslovnih i životnih zapreka te snalaženju u stresnim situacijama. Tjelesnom aktivnošću povećava se tjelesna snaga i izdržljivost, popravlja loše držanje, smanjuje prekomjerna tjelesna masa te stvara bolje mišljenje o samome sebi, što povećava percepciju vlastitih mogućnosti i sposobnosti, a samim time dolazi do rasta samopouzdanja i osjećaja samoefikasnosti što smanjuje osjećaj anksioznosti i podložnost stresu.

Na fiziološkoj razini, pozitivni učinci tjelesne aktivnosti i nošenje sa stresom povezuju se sa smanjenim lučenjem hormona kortizola, poznatog i kao “hormon stresa”.

Uobičajeno u  stresnim situacijama (primjerice nakon buđenja) žlijezda hipofiza u mozgu luči adrenokortikotropni hormon (ACTH) koji djeluje poticajno na  izlučivanje kortizola iz nadbubrežne žlijezde. Razine kortizola normalno variraju tijekom dana, odnosno lučenje ima cirkadijani ritam. U stanjima povećanog stresa gubi se ritam i dolazi do pojačanog lučenja kortizola.

Kortizol uzrokuje povećanje razine šećera u krvi te slabi imunološki odgovor organizma, što je pozitivno u kratkoročnim stresnim situacijama, no dugoročno dovodi do razgradnje mišića i nakupljanja masnog tkiva te može dovesti do razvoja inzulinske rezistencije. Dakle, dugoročno negativni utjecaji kortizola na tijelo mogu pogoršati razne zdravstvene poteškoće koje dodatno povećavaju podložnost stresu.

Osim kroz djelovanje na lučenje kortizola, utjecaj tjelesne aktivnosti na nošenje sa stresom povezuje se i s povećanjem lučenja neurotransmitera i hormona s djelovanjem na osjećaj sreće i ugode (serotonin, endorfini, adrenalin). Više o utjecaju tjelesne aktivnosti na lučenje tvari i njihovom učinku na organizam  pročitajte u objavi Tjelesna aktivnost, zdravlje mozga i kognitivna dobrobit.

Potrebno je imati na umu kako tijekom tjelesne aktivnosti dolazi i do aktivacije simpatičkog živčanog sustava. Uslijed toga, fiziološke pojave, posebno pri izraženijim aktivnostima, poput ubrzanog rada srca,  znojenja i povremenog nedostatka zraka mogu se percipirati kao pojačanje simptoma anksioznosti. Kako bi se izbjegli neželjeni učinci, osobito u prvim danima vježbanja važno je poznavati reakcije organizma na tjelovježbu, krenuti postepeno te izabrati intenzitet i vrstu tjelesne aktivnosti koja vam najbolje odgovara. Također tjelesna aktivnost može pomoći ljudima s anksioznim teškoćama da razviju toleranciju na spomenute tjelesne reakcije i tako smanje vjerojatnost pojave pojačane anksioznosti.

U suvremenom načinu života pojedinac je izložen sve većim zahtjevima a time i stresu. Kao odgovor na to razvijeni su programi nošenja i upravljanja stresom (eng. stress managment). Učinkovitost tjelesne aktivnosti prepoznata je kao važan dio tih programa i jedan je od osnovnih principa na kojima se ti programi temelje.

Izvori:

Goršić V, Filipčić I. Tjelesna aktivnost u poboljšanju psihičkog zdravlja. Medicus. 2019;28(2):197-203.

Romas JA, Sharma M. Practical stress management: A comprehensive workbook. Academic Press; 2017.

“Zajedno do fondova EU”